Džamija u Logu pod Mangartom

Za razliku od Bošnjaka koji su sahranjeni na području Slovenije, a poginuli su u Prvom svjetskom ratu, Bosnjaci u Austriji imaju mezaristan koji im je dostojan. Groblje muslimasnkih boraca poginulih u Prvom svjetskom ratu, koje se nalazi u Grazu je uskladjeno sa propisima njihove vjere i njihovom tradicijom. Nadajmo se da ce nepravda ucinjena hrabro poginulim muslimanskim borcima na S. Frontu biti ispravljena.
Kada je 1915 godine Italija stupila u rat, na zapadnoj je strani Austougarske granice uspostavljen Soski front. U sklopu austrougarskih jedinica u proljece 1916 godine na front su pristigle i jedinice iz Bosne i Hercegovine. Najveci procenat u tim jedinicama bili su muslimani.

Prva jedinica koja je stigla na Soski front bila je 4. BH. Regimenta koja je imala polozaje na Rombonu. U malom selu Log pod Mangartom u dolini Koritnice sebi su sagradili malu dzamiju. Dzamija nije bila velikih gabarita. Imala je jedno kube (kupolu) i munaru. Njena boja je bila bijela. Nalazila se otprilike 100 metara od Donjeg Loga. O dzamiji imamo sasvim malo podataka. Jedina svjedocanstva da je ona tu bila jesu  fotografije koje je napravio nepoznati austrijski oficir i ono Å¡to kazu tamosnji mjestani, a to je kako su njima prenijeli njihovi stariji da je tu nekada bila moseja (dzamija).

Džamija u Logu pod Mangartom bila je džamija koju su 1916. godine sagradili Bošnjaci u slovenskom naselju Log pod Mangartom. Poznata je kao prva džamija koja je izgrađena na prostoru današnje Slovenije.Kada se 1915. godine otvorio Soški front između Austrougarske i Italije na području današnje zapadne Slovenije, na ove su prostore došle brojne bosanskohercegovačke jedinice u sklopu austrougarske vojske, koje su važile za elitne trupe. Tako je u alpsko selo Log pod Mangartom 1916. godine došao Četvrti bošnjački regiment, koji je u jesen iste godine sagradio džamiju. Bošnjaci su bili poznati kao neustrašivi i hrabri borci, te u toku rata Italijani nikada nisu uspjeli probiti položaje Bošnjaka. Nakon završetka rata, Bošnjaci su se preko Vršiča povukli do Ljubljane. Interesantno je da su mještani Kranjske Gore poslije odlaska Bošnjaka proširili priče, da Italijane na Vršiču čekaju Bošnjaci, što neki uzimaju kao dokaz, zašto Italijani nikada nisu prešli Vršič i spustili se do Ljubljane.

Džamija je nakon rata srušena. Predpostavlja se da su je srušili Italijani, kako bi se time Bošnjacima osvetili za brojne poraze na tom ratištu. Danas postoji samo šest fotografija ove džamije. Interesantan je podatak da je u vrijeme dok je Jožef Školč bio slovenski ministar za kulturu, urađen projekat za rekonstrukciju džamije, ali se on nikada nije realizirao. U blizini džamije i danas se nalazi mezarje gdje su ukopana 102 Bošnjaka. Prvobitno na mezarovima su se nalazili nišani, da bi ih neko nakon rata zamjenio križevima.

Međutim 18. augusta 2007. godine križevi su ponovo zamjenjeni nišanima.

Također je i u naselju Most na Soči postojao mesdžid kojeg su sagradili Bošnjaci iz 6. bosanskohercegovačkog streljačkog bataljona. Fotografija ovog mesdžida nažalost nema

U vrijeme dok je Jožef Školč bio slovenski ministar za kulturu,

urađen je projekat za rekonstrukciju džamije koji nije realiziran

 Log pod Mangartom , lokacija džamije iz vremena 1914-1918.g.

PREVEDENO SA SLOVENSKOG

http://www.tripmondo.com/slovenia/bovec/log-pod-mangartom/picture-gallery-of-log-pod-mangartom/

Ali H. Žerdin | Mladi 33 | 20. 8. 2002

Džamija u Donjoj Log pod Mangartom tijekom Prvog svjetskog rata

Džamija u Donjoj Log pod Mangartom tijekom Prvog svjetskog rata

Jednom davno davno već minaret metala sjena na idiličnom alpskom krajoliku slovenski. Istina, to nije vrlo elegantno. Izgledao je malo zrnasto. Ali bio je u pravu; čak i polumjesec i zvijezda ima na vrhu deset metara visokog tornja. Na minaretu je stajao oratorij, pokrivena s mnogo elegantan kupole. U idiličnom alpskom dolini, u srcu Julijskih Alpa, oko stotinjak metara od dna logotipa i nadomak od Log pod Mangartom imamo bošnjački borci u 1916. podigli džamiju. To je bio prvi svjetski rat, Austro-Mađari mobilizirani sve pronađeno za mobilizaciju, kao i Bošnjaci. Bošnjaci su tijekom Prvog svjetskog rata - kao Slovenci - topovsko meso. Kalorija topovsko meso. Oni su opisani kao neustrašivi borci. I zato što su neustrašivi borci trebaju duhovnu skrb, oni su u sredini idiličnom alpskom dolini, nedaleko od Mangartom, trećeg najvišeg slovenskog planine, sagradio džamiju. Austro-Mađari možda bio zatvor naroda, a Bošnjake na snazi ​​vojna elita su je moguće staviti u džamiju. Uostalom, ruski zatvorenici imaju pod Vršič možete postaviti kapelicu.

Samo u Rombonu je pao oko 400 Bošnjaka; Oni sada su pokopani u Zapisnik. "Ovo je vojna groblja. I sve laž zatrpana Katoličke križa. Kad sam bio prije nekoliko dana Prijavite se, vidio sam da je mnogo muslimanskih imena. Zašto oni nisu stavili islamske nadgrobnih spomenika?" pita Ahmed Pašić, 25-godišnji Jesenice, autor knjiga o islamu u Sloveniji će se u nekoliko tjedana tiskara. Bošnjaci za vrijeme Prvog svjetskog rata oratorij podignut u nekim mjestima u Sočiju. U Ljubljani, bošnjačka vojnika mole u Križanke.

Na kraju rata, kada su Talijani prosvjedovalo je u Zapisnik, džamija srušila. Umjesto toga, Italija, koja je bila na strani pobjednika Prvog svjetskog rata, bio je do džamije dramatično manje oprašta od poraženog Austrije. Ostali su samo slike. Par su sačuvani u Log pod Mangartom. U sjajan primjerak susreću kolektora i istraživača okupljenih u društvo Isonzo bojištu; foto džamije koja je jednom stajao usred Alpa, prikazani su na portalu www.soskafronta.com. Minaret se srušio u 1918th

Oko pola stoljeća kasnije, 1967. godine, predstavnici muslimana koji žive u Sloveniji počeo razmišljati o postavljanju džamiju u Ljubljani. Neka ne bude nesporazuma; ljudi koji je 1967. pokrenula inicijativu za džamiju, a ne potomaka bošnjačkih boraca koji imaju korist od zajedničkog monarhije junački i neuspješno hammered na Isonzo ispred. Većina njih naselili u Sloveniji nakon Drugoga svjetskog rata. A većina od njih žive od rada u većini naporan industrijskih i rudarskih objekata. Godine 1969. u Sloveniji muslimana napisao prvu službenu inicijativu za džamiju. Onda su čekali. I čekali smo. I čekao. I živjeli vidjeti. Ljubljana Gradske vlasti su se dogovorili da osnuju džamiju u blizini Ljubljane Oprosti. Islamska vjerska zajednica u 1981. u Ljubljani Grablovičeva ulici kupio kuću i da se smjeste u je privremeno molitvi i drugim društvenim prostorima. Godine 1982. počeli su pripreme obrisa planova; dizajnu zgrade, ali i privući slovenskih arhitekata. Do 1991. godine, smatralo se da je najprikladniji Plan priprema arhitekt Dr. Feđa Košir. Tada su općinske vlasti promijeniti prostorne planove za područje Oprosti. Džamije su otišli. Pa, reći da je sredinom devedesetih godina muslimani dogodila u Sloveniji, u usporedbi s onim što se dogodilo u Bosni, jedva primjetna. Džamija je nestao iz samo karte.

Slovenski Islamska zajednica je počeo tražiti novu zemlju.

Godine 1999., općinske vlasti sugerirao da je džamija podignuta na južnom ljubljanskoj predgrađu, između Ulice careva i rijeke Mali Graben, na području gdje je drugačije predviđeno parkova (ali parkovi ne napredovati, jer su oni kultiviraju zemlju preuzete od vrtlara). Urbanisti procjenjuju da je džamija trebala biti uključena u zelenom i parka zemljišta u blizini Malog Graben. Procjena gradskih urbanista tek počinju s radom. Gradsko vijeće u svibnju prošle godine odobrio je nacrt dokumenta koji pruža džamiju na cesti careva. Novi planski dokumenti su predstavljeni javnosti u lipnju prošle godine, muslimanske zajednice očekuje se u jesen zemlje na rubu Ljubljane močvara već biti izboden prva lopata. No, to se nije dogodilo. Čini se da se činilo primjedbe Kuće koje su se dogodile na predstavljanju planskih dokumenata, gradske vlasti i opravdati to prošle jeseni, ništa se nije dogodilo. Komentari su, na primjer, Tele: mi smo svjesni bolesti, koje bi mogle donijeti veću skupinu islamskih vjernika koji su došli u Meku i drugim hodočasničkim mjestima? Što će se buka od minaterov? Slovenci su imali gorka iskustva s muslimanima u vrijeme turskih osvajanja. Što ćemo pustiti ih korak po korak islamizirajo Sloveniji? Izgradnja minareta je kulturno strano tijelo za alpsko zemlji. Muslimani su otvoreni i prijateljski samo dok ne dobiju svoju moć. Onda su postali fanatici.

Ured gradonačelnika Ljubljane je postavio beskrajno težak zadatak. On je zaključio da su komentari su tijekom predstavljanja planova, na temelju odgovorio. Prvo, oni zaposlili stručnjak za prostorno planiranje. To je gradske vlasti, rekao je da je dizajn islamskog vjerskog i kulturnog projekta nije samo uobičajena prostorno i urbano pitanje. A budući da je politički stil gradonačelnika Ljubljana Viktorija Potočnik se temelji na potrebi svih postupaka traženja konsenzusa, sada Islamska zajednica staviti utopijski trenutak, kada je postignut konsenzus. Islamska zajednica i Ured za vjerskim zajednicama Vlade da pomogne u pisanju odgovore na sva moguća pitanja brnijo umovima onih koji su protiv ugradnje džamije. Ured za vjerskim zajednicama, ali za sada Vlada nije pokazala nikakav poseban interes općinskih vlasti da pomognu u projektu, koji je, ako ćemo slijediti slovo zakona, u stvari URBANISTICA. Umjesto toga, općina mora biti odobren planskih dokumenata. I državne vlasti tamo teško vam pomoći.

Dakle, gradske vlasti neka pitanja od strane drugog nacionalnog tijela, Ured pučkog pravobranitelja. Pučki pravobranitelj Matjaž Hanžek iz gradonačelnika Ljubljane zatražio izvješće o tome što se događa s prostornom dokumentacijom, bez kojih prva lopata u džamiju ne može biti posađeno u močvarnom tlu. Gradonačelnik Ljubljana Viktorija Potočnika, u mjesecu prije pučkog pravobranitelja je odgovorio da je u ovom konkretnom zadatku urbanizma - prostornih elemenata podređenih političkih i socioloških pitanja i zabrinutost radi sporije. "S obzirom na tradicionalno prilično ekskluzivistično kulturnu klimu i etničke homogenosti je nenavajenost ljudi u Sloveniji u Ljubljani različitih kulturnih i vjerskih praksi i objekata u našoj stvarnosti. Iz tog razloga, neki ljudi u kontaktu s nepoznatim kulturne prakse ili vjerskih obreda ponekad može biti otkriven uznemirenost, možda čak i nemir koji nije nužno izraz netolerancije. Zbog često vrlo grubo, čak i primitivni mediji tretman ovih osjetljivih tema mogu ti osjećaji eskalirati i. razviti nelagodu, pa čak i strah. Na takvim znakovima nelagode su se obratili tolerantni i pogodna profesionalnoj i institucionalnoj razini ", sažetak pisma gradonačelnik Viktorija Potočnik pravobranitelj Matjaž Hanžek.

Ukratko, strpljivo, stručno i na odgovarajućoj institucionalnoj razini. Drugim riječima, čak ni sad. Molimo, ne sada, kada su se vrata od lokalnih izbora. U trenutku još nije u potpunosti zrele ...

Paradoks procjenjuje da Ljubljana ima dosta ekskluzivistično kulturnu klimu, naravno, da je to ekskluzivistično zajedništvo na lokalnim izborima, nakon najviše glasova posvećuje liberalnu demokraciju, koji se razumiju dijametralno suprotno. Moguća su samo dva moguća objašnjenja tog paradoksa. Moguće je da klima nije vrlo skluzivistički. Također je moguće da stranka liberalne demokracije nije toliko liberalni demokrat, kao osoba može zaključiti iz imena.

No, za raspravu o džamije nastavlja tolerantni i na odgovarajućoj stručnoj razini, postavlja pitanje pod naslovom: Znate li kakav europskog kapitala, koji nema džamiju? Prema World Wide Webu je prešao tisuće milja, ali putovanje je besmisleno. Jedini grad bez džamije, koju smo posjetili tijekom virtualnog putovanja diljem Europe, Ljubljana.

Kada se je 1915. otvorio tzv. soški front izmeðu Austro-Ugarske i Italije na podruèju današnje zapadne Slovenije, na ove su prostore došle brojne bosanske jedinice u sklopu austro-ugarske armije koje su važile za elitne trupe. Tako je u selo Log pod Mangartom (danas se to selo nalazi u zapadnoj Sloveniji, na samoj granici s Italijom) 1916. godine došao BH pješadijski regiment br. 4 u kojem su prevladavali Bošnjaci iz Hercegovine. Njihovi su položaji bili na visokom brdu Rombon, dok su u selu bili logistièki centar, bolnica, mezarluk itd. Bošnjaci su pored svih ostalih aktivnosti željeli i džamiju u kojoj bi mogli klanjati i obavljati ostale vjerske obrede. Ne zna se taèno, kada je sagraðena, meðutim postoje odreðeni podaci koji govore, da je ona sagraðena u jesen 1916. godine. Kao što možete vidjeti na ovim rijetkim fotografijama, ona je bila mala. Imala je malu, bijelu munaru (kao što ih možete vidjeti u Mostaru) i bijelu kupolu. Dok neki tvrde, da je sagraðena od kamena, veæina struènjaka misli da je ona ipak bila drvena i ofarbana u bijelo. Najstariji, još živi stanovnici tog sela su mi prièali da se sjeæaju mujezina i kako su se kao djeca igrali s bošnjaèkim vojnicima kod džamije. Bošnjaci su bili poznati kao neustrašivi i hrabri borci. U toku rata Talijani nikada nisu uspjeli probiti položaja na Rombonu, ali su zato naši preci platili visoku cijenu. Nakon završetka rata, Bošnjaci su se povukli preko Vršièa do Ljubljane, gdje su sve oružje predali slovenskim vojnicima koji su tada pod vodstvom generala Rudolfa Maistra krenuli na sjevernu granicu, ratujuæi protiv Austrijanaca. Interesantno je da su mještani Kranjske Gore poslije odlaska Bošnjaka proširili prièe, da Talijane na Vršièu èekaju Bošnjaci, što neki uzimaju kao dokaz, zašto Talijani nikada nisu prešli Vršièa i spustili se do Ljubljane. Džamija je poslije rata nestala. Kako, ne zna niko, ali postoje dvije opcije. Neki tvrde da se je ona poslije odlaska Bošnjaka sama srušila, a stanovnici sela su njezinu graðu i kamenje upotrebili za gradnju svojih kuæa (opcija sa prilièno lošim dokazima), dok druga grupa struènjaka tvrdi, da su džamiju poslije rata namjerno srušili Talijani, kako bi se time muslimanima osvetili za brojne poraze na tom ratištu. Koja opcija je istinita, ne znam, ali jedno je sigurno: kada danas posjetite mjesto na kojem je nekada bila džamija, vidite jednu obiènu ledinu. Ne postoji ama baš ništa, što bi vam dalo slutiti da je tu bila džamija. Interesantno je da je pravoslavna, mala crkvica koju su u toku rata sagradili ruski zarobljenici na Vršièu preživjela rat i ona stoji tamo i danas. Èak šta više, skoro je generalno obnovljena s novcem iz državnog budžeta. Nadam se da æe se to u buduænosti promjeniti i da æe mjesto gdje je nekada bila džamija obilježiti barem neka ploèa, ako veæ ne rekonstrukcija džamije.