Stranci u Waffen SS (Balkan i Srednja Europa)
Slovenci 6.000
Albanci 4.000
Srbi 4.000
Bosanci 20.000
Grci 1.000
Česi 5.000
Mađari 40.000
Bugari 3.000
Rumuni 5.000
Specijalne oružane formacije Njemačke (Waffen-SS) do kraja rata stvorile su ukupno 38 divizija, od kojih je 18 bilo čisto njemački, a 20 stranaca. Među njima je bila i divizija "Handžar" u kojoj su bili Bošnjaci, tvrdi francuski časopis "History" (broj 32, godina 1973.).
[Srbi u gornjoj tablici uopće nisu bili Srbi, nego Nijemci koji su živjeli u srpskoj pokrajini Vojvodini, koja je pripadala Austro-Ugarskoj prije Prvog svjetskog rata a kasniji Hrvatskoj]
Poštujući herojsku antifašističku borbu naših dragih Bošnjaka u BiH, kojom se stalno diče, nije zgoreg pogledati i znanstveno priznate brojke o broju stradalih u raznim postrojbama tijekom građanskog rata 1941.-1945.
Broj poginulih Hrvata u postrojbama NOV/JA, partizanima, iznosi 17 tisuća, a Muslimana 11 tisuća.
Uz to bitno je napomenuti da je prema zadnjem popisu iz 1931. u BiH “rimokatolika” bilo 23,58%, a “muslimana” 30,9%, pa tako iako je Hrvata bilo manje u BiH , na sve načine im se i dandanas pripisuje “fašizam”.
A fašizam im pripisuju upravo oni čiji je omjer žrtava više nego duplo veći u fašističkim postrojbama.
Bh javni diskurs pun je etiketiranja, dočim se činjenice prešućuju, katkad i negiraju.
Tuđi se grobovi danas uprežu u nešto što je svojevremeno bilo posve neprivlačno za iste. Danas je ta privlačnost samo sredstvo kićenja i etiketiranja drugih koji su ih davno raskrinkali, kao što je bila npr. posjeta Partizanskom groblju u Mostaru neki dan od pompozne svite.
Tito londonskom Times-u 16 svibnja 1944. daje sljedeću informaciju o nacionalnom sastavu njegovih jedinica, dakle nacionalni sastav antifašista:
44% Srba
30% Hrvata
10% Slovenaca
5% Crnogoraca
2,5% Makedonaca
2,5% Muslimana
Krajem 1945 godine u nacionalnoj strukturi starješinskog kadra JNA dominirali su
Srbi kojih je bilo 50,97% (udio u ukupnom stanovništvu 42,27%),
zatim Hrvati 22,72% (29,69%),
Slovenci 9,71% (8,58%),
Makedonci 3,58% (5,01%),
Crnogorci 9,20% (2,0%),
Muslimani 1,88% (11,45%)
i ostali 1,94% (1%).
(Iz: Marijan Davor, Slom Titove armije, JNA i raspad Jugoslavije 1987 – 1992)
Bitan podatak je i broj Narodnih heroja koji su proglašeni na teritoriju bivše Jugoslavije –
samo 45 Muslimana proglašeno je Narodnim herojima od 1322, što čini postotak od 3,4% od ukupnog broja Narodnih heroja.
Uzmimo za primjer Bitku na Sutjesci, gdje su omjeri sudionika na strani Partizana sljedeći:
3,9% Muslimani
23,61% Hrvata.
U pravu je Zvizdić neki dan na Partizanskom groblju u Mostaru kad kaže “svjedočimo da fašističke i hegemonističke ideologije nisu poražene”.
S druge pak strane, strane onih koji su se borili bok uz bok uz fašiste, brojke su isto zanimljive.
Partizanski potpukovnik Hamdija Omanović na Trećem zasjedanju ZAVNOBiH-a u travnju 1945. godine: “Neki ljudi govore da muslimani nisu pošli za ustaškim pokretom, da se nisu našli u redovima ustaša i okupatora, ali, drugovi i drugarice, mi muslimani moramo priznati da se ogromna većina muslimana našla na strani okupatora”.
“Handžar diviziju”, formiranu na inicijativu Hitlerovog bliskog suradnika Hajnriha Himlera, činilo je 23.200 Muslimana i 2.800 Hrvata, dok su oficiri bili, uglavnom, Nijemci.
U Bosni i Hercegovini brojka poginulih za fašistički režim, ratnih kadrova NDH, ilitiga fašista prema V. Žerjaviću je sljedeća:
- 28 .000 Muslimana poginulo je za NDH
- 22 .000 Hrvata poginulo je za NDH
O fašistima i pravcima pogledajte što i muslimanski akademik Redžić, vijećnik Drugog zasjedanja AVNOJ-a, ima reći:
