JEDNO IME ULICE

Nakon što je BiH pješadijska regimenta br.2,najhrabrija među svim regimentama čitave A-U armije,godinama bila garnizonirana u Grazu,prije nego što je 1915.premještena u Lebring,oči stanovnika Graza s ponosom su se odmarale na tim momcima iz BiH,željelo se trajno zadržati ime te zaslužne regimente i time bar u maloj mjeri utkati ime Bošnjaka u život onih rođenih poslije.

Jedna grupa nekadašnjih oficira i vojnika,među njima i hauptmann u mirovini Ferdinand Fauland,koji je svojim anegdotama o staroj armiji još i danas pojam svim prijateljima vojnika i koji je i sam služio u BiH-om žandarmerijskom korpusu,postigla je svoj cilj.

Ona sad postoji,Zweierbosniakengasse(Ulica Bošnjaka „dvojki“-op.pr.).

U XVI.gradskom okrugu Graza,Webling-Straggang,u blizini kasarne Gablenz,ide paralelno s Strabganger Strasse.

DVIJE SPOMEN PLOČE

U počasnoj dvorani crkve Milostivog srca,Annenstrasse/Sudtiroler Platz,u centru Graza,ranijoj garnizonskoj crkvi,među spomen-pločama starih gradskih regimenti nalazi se i ona BiH pješadijske regimente br.2.Isklesana u kamenu,objavljuje bratstvo po oružju Pj.r.27 i Bh.pj.r.2 u spomen na čuvenu bitku za Monte Melettu punu žrtava,7.juna 1916.

I u Beču,u Armijskom povijesnom muzeju,nalazi se jedna spomen ploča.Podarilo je,1929.g.Drugarsko udruženje Bošnjaka „jedinica“palim drugovima svoje regimente.Stavljena je na desni stub ulaza stubištu u Dvoranu slavnih i posjetiteljima objavljuje postojanje Bošnjaka u velikoj armiji A-U Monarhije.

Drugarske udruge dviju regimenti,Bh.pj.r.1 i Bh.pj.r.2,nakon mnogo godina-smrću starog gospodara-raspale su se.Ali,ostale su nam sačuvane ploče koje su postavile.

JEDAN SPOMENIK

O BiH-oj pješadijskoj regimenti br.4 priča spomenik usred vojničkog groblja u Flitschu(Bovecu).Nalazi se nekoliko km izvan naselja,na istočnom obronku snažnog Rombona,žrtvenog brda hiljada vojnika.

Tu,u stijeni,isklesani stoje carski strijelac i Bošnjak kao predstavnici svih ostalih regimenti koje su tu prolile krv i odbranile taj masiv od svih napada Talijana.

Taj spomenik napravio je Ladislav Kofranek,kipar iz Praga.Na tom groblju počiva oko 400 Bošnjaka,zajedno s mnogo drugih mrtvih iz carskih zemalja Monarhije.

JEDNA KNJIGA

Nijedan spomenik od kamena ne podsjeća na postojanje BiH pješadijske regimente br.3.Tek jedna knjiga napisana rukom hauptmanna Pere Blaškovića koji je čitav rat pripadao toj smjeloj regimenti.Najprije kao četni,a poslije i kao bataljonski zapovjednik.Pri kraju rata,imao je zadatak da odvede u zarobljeništvo najveći dio Bh.pj.r.3.Ostao je zauvijek vezan za tu izvanrednu bošnjačku regimentu.

S Bošnjacima u svjetskom ratu,tako se zove ta knjiga,iskrena,bez uljepšavanja,knjiga na čast Bošnjacima Bh.pj.r.3.

Izdana 1939.u Beogradu,na s-h jeziku,odavno je izvan prodaje.Vrlo malo ljudi je posjeduje i čuvaju je kao oči u glavi.slučajno je našavši u antikvarnici ili je kupivši na buvljoj pijaci.Bila je dragocjena svakome kome stari Bošnjaci mnogo znače.

Izvor:Bošnjaci dolaze(1879-1918)-Elitne trupe u K.u.K.armiji

Jedan visoki greben
Iza Oslavije,oko četiri kilometra sjeverno od Gorice,na talijanskom državnom području,jedan visoki greben nosi oznaku Posso del Bosniako.

Istraživanja su pokazala da su,u vrijeme jedne od borbi na Soči,Bošnjaci herojski branili taj greben i dugo sprječavali talijanskim trupama pristup gradu Gorici.Premda si ih se Talijani u borbi bojali,ipak su im priznali hrabrost i odvažnost.U spomen tih nemilosrdnih bitaka i borbi prsa u prsa,taj visinski greben je –Bošnjacima u čast-nazvan Posso del Bosniako i tako se još danas zove.
Jedno pecivo
U svoje vrijeme su se Bošnjaci provlačili kroz svijest malih,djece,u sasvim drugom smislu.Tad,u Monarhiji,svaki pekar pekao je svoje Bošnjake.Načinjeni od raženog brašna,s mnogo kima,bili su po ukusu pravih Bošnjaka,ali i Bečlija.
Ko da opiše moje iznenađenje kad su u izlog jedne pekare u IX.bečkom okrugu,u Lustkandlgasse,tamo gdje u nju ulazi Sporkenbuhelgasse,ponuđeni na prodaju takvi Bošnjaci!?
Na moje pitanje o porijeklu i vezi tih kruščića s Bošnjacima od mesa i krvi,odgovoreno mi je:

“Još nam je djed radio Bošnjake pa ih radimo i mi!“

Jedno vojničko mezarje-groblje
Upečatljivo mjesto u spomenu na vjerne i hrabre borce 1.svjetskog rata jest jedno vojničko mezarje(groblje) u Donjoj Štajerskoj.Ono se nalazi svega nekih 20 km južno od Graza,u Lebringu.Dakle,na ivici naselja u kojem je čitavog rata bio smješten ne samo kadar Bosanskohercegovačke pješadijske regimente br.2,već i logor za ratne zarobljenike.
Nije to „groblje junaka“,već groblje vojnika.Tu su umirali ljudi od posljedica svojih rana,bolesti,a i „samo“ zato što im je vrijeme isteklo po Božjoj odluci.Jedno su svi imali zajedničko-umrli su daleko od domovine i počivaju u jednoj za njih stranoj zemlji.
Lahko je pronaći to mjesto mira i razmišljanja.Slijedite me...!
Putokazi nas,u početku naše male šetnje,stalno odvlače od jezgra naselja.Pored naizgled beskrajnih kukuruzišta vodi put u nešto mračniju bjelogoričnu šumicu.Okružuje nas hladan miris plijesni.Nakon pedesetak metara,s lijeve strane izranja ulaz u vojničko mezarje-groblje.Već se kroz vrata na ogradi zapaža polje s grobovima.
S obje strane svoda kapije,postavljene su spomen-ploče koje su posljednji preživjeli Bosanskohercegovačke Pješadijske regimente br.2 posvetili mrtvim drugovima.
Pod stablima koja bacaju sjenu,odmah desno uz vrata,stoje okrugli stubići-bašluci-okrunjeni simboličnim fesom,poredani po činu.Na ovalnoj metalnoj ploči navedeni su:čin,ime,oznaka regimente i datum smrti.Tu počiva grupa muslimana.
Drugi grobovi nose nagnute križeve.To su oni katolika i pravoslavaca.
I strani vojnici,nekadašnji protivnici,koji su ovdje umrli u zarobljeništvu,počivaju među svojim“neprijateljima“.
Po samim imenima se ne bi jasno moglo uočiti porijeklo vojnika pa je zato pločicama pridodan željezni križ,dok one zarobljenika nose imena zemalja odakle su došli.
Srednji i lijevi dio tog časnog objekta izlaze iz šume i nude nam se na sjajnom sunčevom svjetlu.
I tu na ivici nalaze se grupe muslimanskih mezarova.spomen-ploče postavljene naprijed i s obiju strana groblja,desno u obliku kupole slične lukovici s natpisom na ćirilici

(riječ je o muslimanima zarobljenim u ruskim jedinicama)razbiraju tmurnu jednoličnost nijemih redova.
Usred vojničkih grobova,nalazi se jedan,skoro bi se moglo reći,civilni grob.Tu počiva dvoje ljudi kojima je briga za to mjesto postala sadržajem života.Stari njegovatelj i njegova žena već godinama počivaju zajedno sa svojim štićenicima.
Smatram da je Lebring jedino vojničko groblje u području čitave nekadašnje Monarhije u kojem se grobovi naših Bošnjaka i drugih naših vojnika i danas još časno održavaju.
Neka uvijek bude ljudi kojima će održavanje tog spomenika imati potrebu srca.
Hiljade dokumenata
Izvještaji o pobjedi i porazu,o slavi i smrti,o trijumfu i propasti leže u spremištu i čuvaju se pod svodovima i u regalima Ratnog arhiva u Beču,u kutijama i svježnjima dokumenata te povezani u knjige.
Uz pomoć nekih suradnika tog poznatog instituta,koji su mi gotovo nesvjesno postali prijatelji,bilo mi je omogućeno istraživanje svega što mi se nalazilo pri ruci,pronalaženje međusobne veze te opisivanje nekih od najistaknutijih dijela Bošnjaka.
A nadam se i da mi je uspjelo i srcima čitalaca približiti te hrabre momke.Ako mi se to posrećilo,svrha ove knjige bi bila ispunjena.
Izvor:Werner Schachinger-Bošnjaci dolaze!Elitne trupe u K.u.K.armiji