Izvan grada, u šumovitom području u blizini centra sigurnost cestovnog prometa, oko 80% od grobova su s natkrivenim drvenim križem i metalne ploče, ostalo je pod uvjetom da s uklesanim Fes i metalne značke, nedostaju neke značke ili su slomljena na više mjesta na groblju su spomen kamenje

Kriegerfriedhof Lebring

Ovdje se nalaze 1.233 vojnika Austro-ugarske vojske, uključujući i 805 Bošnjaka, 437 i talijanski, rumunjski, ruski i srpski ratni zarobljenici.

Mrtvih drugovima iz bosansko-Herzégovine pješačke pukovnije broj 2 plaća prošle članova pukovnije. Za slavu Božju i kao znak sjećanja na rat 1914 - 1918 izgrađen od strane građana Lebring u 1920. Obnovljena je 1968 od strane općine Lebring-St. Margaret

U Berlinu konferencije 1878 bio je Austro-Ugarske, uprava na okupiranom bivše turske pokrajine Bosne i Hercegovine prenese u 1908 ovim prostorima su pripojena Habsburške Monarhije. Već od 1894 regrutirao k.u.k. Vojske iz tih područja, sažeti u četiri pješačke pukovnije. Pukovnije broj 2, oni su pozvali "dual-Bošnjaci" je sa županijskim dodatak Banjaluci se nalazi u Grazu Domimikanerkaserene. Bosanski pukovnije stečena u Prvome svjetskom ratu (1914-1918) ugled posebne hrabrosti i odanosti. Kao poligon za nove regrute u 1915 bila je izgrađena u ravnini na Lebring kampu, gdje poljska bolnica bio vezan. Logor je služio čim neprijateljski vojske smještaja za zatvorenike, bolesne i vojnici na odmoru. Broj umrlih od logora, uzrokovana gladi i bolesti mogao, ali uskoro više neće biti pokopan na groblju u Crkvi svete Margarete. Stoga, Ministarstvo rata kupio zemlju i posadi dobar Eybesfeld vlastite vojne groblju, koja je morala biti dodan u već 1917. Nakon reburial od groblja u Feldkirchena bei Graz i Leibnitz u međuratnom razdoblju, broj grobova na kraju 1670.

1233 grobovi

sadrže ostatke vojnika iz 19 različitih pješačke pukovnije carske Austro-ugarske vojske (od kojih 805 muhamedanac Bošnjaka), ostatak od 437 grobova na - uglavnom - ratni zarobljenici iz Italije, Rumunjska, Srbija, Poljska i Rusija.

Za slavu Božju i kao znak sjećanja na rat 1914 - 1918 izgrađen od strane građana Lebring u 1920.

Spomenik bi trebao glasiti: 
Bosnjacima koji su poginuli u tudjini,daleko od svojih domova u redovima Austrougarske Vojske

Zaključili smo zajedno da je prilikom pisanja epitafa na njemačkom jeziku došlo do greške. Fali jedno n, što upućuje na to da su spomenik podigli naši gradjani ili neka bošnjačka nevladina organizacija. Van pameti je to da bi država Austrija ili neka Austrijska boračka organizacija napravila takav previd. Oni su mogli pogriješiti , prevodeći to na naš jezik, ali ni slučajno ne u pisanju maternjeg jezika.

Isklesan u Visokom a postavili ga 1998 general Rasim Delić i austrijski general Karl Majcen.

Čudi me da nisu spomenik vratili na doradu, tj reklamirali klesarskoj firmi u Visoko

"1998 enthüllte dieser General a. D. Rasim Delic, Armee der Föderation Bosnien-Herzegowina, gemeinsam mit General a. D. Karl Majcen, Öster­reichisches Bundesheer, eine in Visoko (Bosnien-Herzegowina) gefertigte Marmor-Stele. Sie erinnert an die tapferen Taten des bosnisch-herzegowinischen Infanteriere­gi­mentes 2. Soldaten des ehemaligen Kommandobataillons 1 und Soldaten der Armee von Bosnien-Herzegowina enthüllten das Denkmal. Davor reichten sich die höchsten Militärs von Bosnien-Herzegowina und Österreich die Hände"