VELIKI JERUZALEMSKI MUFTIJA U POSJETU ZAGREBU I
POSTROJBAMA HANDŽAR DIVIZIJE U ZAGREBU,BANJA LUCI I SARAJEVU
25. aprila/travnja 1943.
El-Huseini je iz Berlina krenuo avionom 31. ožujka 1943. u pratnji SS vojnih časnika Wilhelma Luetkemayera i Hansa Hermanna te poslanika Mile Budaka.
U Zagreb je stigao 01. travnja, a dočekala ga je službena delegacija
(Džafer Kulenović -potpredsjednik vlade, Andrija Artuković-ministar unutarnjih poslova, Mirko Puk-ministar pravosuđa i bogoštovlja, te predstavnici ministarstva vanjskih poslova, među kojima i Osman Kulenović te predstavnici muslimanske zajednice).
Iste večeri Pavelić je za visokoga gosta organizirao svečanu večeru s 40-ak uzvanika.
Vjekoslav Vrančić također je ugostio El-Huseinija, a na privatnu večeru bili su pozvani Džafer Kulenović i Ismet ef. Muftić
U Zagrebu je velikom muftiji bilo omogućeno da se 2. travnja susretne s muslimanskom studentskom delegacijom, a razgovor na turskom i arapskom jeziku prevodio je bojnik Akif Handžić.
El-Huseini je sukladno ratnom vremenu izrazio zabrinutost za islam i muslimane cijeloga svijeta. O muslimanima u BiH stekao je utisak da su “kulturno daleko izmakli svim ostalim muslimanima u svijetu i predstavljaju ponos islama”. Jedno od glavnih pitanja koje mu je postavljeno bilo je stradanje muslimana (u Sandžaku, Čajniču i Goraždu i drugdje) za koje je intervenirao kod Mussolinija, dobivši njegovu garanciju da će talijanska vojska zaštiti muslimane od četnika.
Muftija je apostrofirao Britaniju i SSSR kao glavne ideološke neprijatelje islama i muslimana.
Zabilježeno je da je veliki muftija darovao Merhametu pola milijuna kuna.
Doček velikog muftije , s lijeva,
Ismet Muftić je muftija zagrebački,
Andrija Artuković, ministar unutarnjih poslova NDH,
i Mile Budak NDH ministar obrazovanja, na putu za Sarajevo, 01. aprila/travnja 1943., u zagrebačkoj zračnoj luci.
Andrija Artuković, ministar unutarnjih poslova NDH,
i Mile Budak, NDH ministar obrazovanja, na putu za Sarajevo, 22. travnja 1943., u zagrebačkoj zračnoj luci.
Andrija Artuković, ministar unutarnjih poslova NDH,Osman Kulenović, doglavnik NDH
Veliki muftija i Mile Budak
Doček kod Ante Pavelić , Andrija Artuković i drugih ministrara u vladi NDH u Zagrebu
Vremenske neprilike prisilile su velikog muftiju da 03. travnja 1943.
najprije posjeti Banju Luku gdje je u vladinoj zgradi primio nekoliko muslimanskih delegacija.
Sutradan je odletio u Sarajevo gdje je ostao do 10.04.
Muslimansko vjerski krugovi priredili su mu svečani banket (7. aprila/travnja) u vladinoj zgradi.
EI-Huseini se vratio 11. aprila/travnja u Zagreb, odakle je odletio za Berlin.
SS Sturmbannführer Gotz Berens von Rautenfeld i
SS Hauptsturmführer Karl Libermann
Husein Đozo , Mufti Amin al-Husseini , Karl-Gustav Sauberzweig i Mile Budak
Krempler u pratnji pri dolasku u Sarajevu
Tijekom boravka u Sarajevu El-Huseini je izmijenio misli s ljudima iz političkoga, kulturnoga i vojnoga miljea. U euforiji i nadi dolazili su mu brojni odličnici, gradski upravljači i vjerski uglednici.
EI-Huseini je primio Hamdiju Kreševljakovića, Aliju Nametka, Hasana Hadžiosmanovića, izdavača Osvita kojemu se “zahvalio na pažnji koju Osvit posvećuje muslimanima i islamskom svijetu”.
Primao je i predstavnike gradskog i seoskog puka iz Tuzle, Gračanice, Doboja, Teslića, Foče, Žepča, Maglaja, Visokog, Fojnice, Mostara, Travnika i Sandžaka.
EI-Huseiniju priređena je javna dobrodošlica pred Begovom džamijom nakon čega se obratio građanima na arapskom jeziku, a govor je prevodio Kasim Dobrača. El-Huseini je nastupio kao duhovni poglavar te je uputio muslimane da iz islama crpe svoje pouzdanje i svoju legitimaciju. M. Handžić zabilježit će da je u njemu “svaki musliman gledao svog vjerskog predstavnika, muftiju Palestine, koja trpi kao što i mi trpimo”, a njegov ih je govor u Sarajevu na džumi u Gazi-Husrevbegovoj džamiji toliko ganuo da su “mnogi skoro glasno plakali”. Muftija je kazao: “Veza vjerskog bratstva jedna je od najjačih veza među ljudima, islam je sve muslimane učinio braćom ma na kom kraju svijeta oni živjeli“.
Ja sam došao među vas da vas posjetim, da osobno vidim vaše stanje i da o istom izvijestim islamski svijet i sva mjesta gdje bude trebalo. U ovim teškim prilikama ja vam preporučam u prvom redu da se oslonite na Boga i da u sebi razvijete vjeru i pouzdanje u njega i njegovu moć. Muslimani su i prije u svojoj prošlosti padali u težko stanje, ali su uvijek ostali čvrsti i stalni u svojoj vjeri, pak ih je on pomogao i spašavao.”
Uzeir-aga Hadžihasanović je 09. travnja 1943. s EI-Huseinijem vodio povjerljiv razgovor u svom domu. Složio se s osnivanjem muslimanske SS-divizije rekavši da ta “sretna zamisao mnogo obećava i ona će naići na punu podršku muslimana, koji su uvijek bili prijatelji Njemačke”. Međutim, Hadžihasanović se pribojavao da se “nova SS-divizija ne izopači u neku ustašku stvar”, stoga je zahtijevao da se iz pripreme i razgovora izričito isključi Alija Šuljak, koji bi mogao poslužiti za “hrvatske spletke”. Nema dvojbe o tome da je Hadžihasanović pretpostavljao da bi ustrojavanje muslimanske SS-divizije mogao biti prvi korak k uspostavljanju autonomije BiH. Stoga je želio saznati kakve su mogućnosti realizacije autonomije s obzirom na politiku Njemačke. Međutim, EI-Huseini taktički je izbjegavao “direktan odgovor”, da ne pobudi sumnju kod njemačkih pratilaca.
Talijanska diplomacija u Zagrebu diskretno je pratila misiju velikog muftije u NDH. Rafaele Casertano, talijanski poslanik, susreo se s El-Huseinijem u Zagrebu, a Vittorio Castelani, savjetnik
talijanskoga poslanstva bio je u njegovoj pratnji u Bosni. U Banjoj Luci u blizini muftije viđen je neimenovani predstavnik talijanskog Ministarstva vanjskih poslova, Odsjeka za arapske zemlje. U
svom javnom nastupu EI-Huseini nastojao je biti taktičan prema Talijanima, naglasak je stavljao na vjernost muslimana Osovini kao jedinstvenom ideološkom i vojnom bloku. Veliki muftija posjetio
je u Sarajevu talijanski i njemački konzulat. Njemačka obavještajna služba zabilježila je da je veliki muftija u razgovoru s članovima Ulema medžlisa u Sarajevu potvrdio da mu je u Rimu obećano
da će Italija naoružati 12 000 muslimana u Hercegovini i 7000 u Sandžaku.
Međutim, Italija je u okupacijskim područjima NDH surađivala s četnicima da bi štedjela vlastito ljudstvo u borbi s partizanskim pokretom. Ta je situacija stajala muslimane mnogo žrtava. Stoga je Uzeir-aga Hadžihasanović pokušavao upozoriti EI-Huseinija na dvostruku igru talijanskih zapovjednika koji su davali slobodne ruke četnicima. Štoviše, aludirajući na prisne odnose muftije s MussoIinijem, otvoreno se izjasnio protiv Italije: “Talijanska politika u ovom prostoru najveća je opasnost i neprijatelj za muslimane“..
Vi ste Duceu podarili mač Islama, da nas s njim iskorieni.”
Činjenica je da su se predstavnici NDH prema EI-Huseiniju držali na ljubaznoj distanci.
U pratnji velikog muftije bio je Mile Budak tada poslanik u Berlinu,
Pavao Canki opunomoćenik hrvatske vlade u Sarajevu i
Akif Handžić muftija Ustaške vojnice i Poglavnikova tjelesnoga zdruga.
El-Husein i susreo se s hrvatskim generalom Mihajlom Lukićem, zapovjednikom 3. domobranskog korpusa i njegovim časnicima.
Nakon povratka iz Bosne, EI-Huseini je sastavio izvješće za potrebe Glavne uprave SS-a koja će primiti na znanje njegove sugestije o formiranju SS-divizije. Nema dvojbe da su izvješća o stradanju muslimana u četničkim napadima, poslužila EI-Huseiniju kao glavni argument za osnivanje SS-divizije. On je inzistirao da se najveća briga posveti postradalima. Istodobno, pred Nijemcima nije krio razočaranje činjenicom da Talijani pomažu četnike. Kod El-Huseinija prevladalo je uvjerenje da SS muslimanska divizija mora biti isključivo angažirana u odbrani muslimana te da ne smije napuštati područje Bosne. Zatim, smatrao je da časnici moraju biti muslimani te da vojnici moraju zadržati oružje do konca rata. U diviziju ne moraju biti uključene postrojbe Hadžiefendića koje su angažirane na odbrani tuzlanskoga kraja. S obzirom da je smatrao da su za progron muslimana najodgovorniji četnici, on je od Njemačke i Italije zatražio da prekinu sve oblike suradnje i da razoružaju njihove postrojbe. Međutim, El-Huseini također je stekao dojam da je BiH izložena prodoru djelatnoga katoličanstva, stoga je predložio da se ograniči politički utjecaj Katoličke crkve.
Juli 1943. Babelsberg/Potsdam
